|
Povijesni razvoj
Prapovijest
------Osamljeni vrhovi, brojni gorski izvori, rijeke i šumovito gorsko zaleđe pružali su sigurnost i povoljne životne uvjete u ovom kraju od najstarijih vremena. Tijekom starijeg i mlađeg željeznog doba na prirodnim uzvišicama nastaju naselja gradinskog tipa. Nastanjivali su ih Japodi – jedno od ilirskih plemena koje nastanjuje širok pojas gorskih predjela Hrvatske uzduž jadranske obale, a spominje se na području gorske Hrvatske oko 800. godine prije Krista. Središte te velike japodske oblasti nalazilo se baš u Ogulinsko-modruškoj udolini. Prema rimskim izvorima, najveći i najvažniji japodski grad bio je Metulum koji se nalazio na brdu Viničica pokraj Josipdola, što potvrđuju i značajna arheološka nalazišta. Mnogobrojni su tragovi ostali sačuvani do danas, kao npr. ostaci gradine na brdašcu Malo Gradišće iznad Sv. Petra u Ogulinu. U IV. st. prije Krista iz smjera sjeverozapada prodiru Kelti (Gali) na prostore središnje Hrvatske, ali se vremenom stapaju s ilirskim plemenima. Počeci nove ere
------U I. stoljeću prije Krista počinje Rimsko Carstvo osvajati ova područja. Poraz Japoda uslijedio je kad su rimske legije zauzele grad Metulum, a osobno ih je predvodio Oktavijan, kasnije veliki rimski car August između 35. i 33. godine prije Krista. Sačuvani su mnogobrojni ostaci Japoda i Rimljana. Dio toga izložen je u Zavičajnom muzeju smještenom u Frankopanskoj kuli u Ogulinu. Rimljani ustanoviše svoju vlast koja je trajala sve do propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, a Ogulinsko-modruška udolina pripada provinciji Dalmaciji kao njezino rubno područje. Rimska civilizacija, osim što je nametnula svoj jezik, pismo, uredbe i običaje, modernizirala je naselja i izgradila važne ceste.Tako je probijena prometnica koja je povezivala Seniu (Senj) sa Sisciom (Siskom), a slijedila je uglavnom pretpovijesni smjer koji je povezivao Ogulinsko-modrušku udolinu preko kapelskog prijevoja s morem. Ta rimska cesta preteča je kasnije izgrađenoj Jozefini, koja je i danas važna veza kontinentalne Hrvatske i mora. Povijesni podaci o naseljavanju Hrvata u Gorskoj Hrvatskoj oskudni su, no poznata je činjenica da su ove krajeve naseljavali prodirući s juga – iz tadašnje središnje Hrvatske, smještene između rijeka Zrmanje i Cetine.
Modruška županija od XII. do XV. stoljeća
------U XII. st. o našem kraju više govore povijesni izvori vezani uz crkvenu povijest. Ime Modruš tada se prvi put spominje – najprije kao naziv župe u Splitskoj nadbiskupiji 1163. godine, premda ona sigurno postoji već u XI. st. a zatim 1185. g. na zasjedanju crkvenog sabora u Splitu kad je određeno da Modruš pripadne novoosnovanoj Krbavskoj biskupiji. Godine 1193. kralj Bela III. darovao je krčkom knezu Dujmu cijelu modrušku župu, koji tijekom XII. st. jačaju i učvršćuju svoj položaj, a od sredine XV. st. nose prezime Frankopan. Početkom XIV. st. stvorena je na ovom području jedinstvena upravna oblast, tzv. Modruška županija. U XV. st. grad Modruš doživjet će vrhunac svoje moći kao najznačajnije mjesto između Primorja i Save s iznimnom političkom, gospodarskom i crkvenom ulogom te bijaše važno kulturno i trgovačko središte. Svoj će vrhunac grad Modruš i cijela županija doživjeti 1460. godine kad će sjedište Krbavske biskupije preseliti u Modruš, a biskupija će se otad zvati Modruška ili Krbavska. Glavni je razlog premještanja sjedišta biskupije tursko ugrožavanje Krbave, ali Modruš je i prije toga predstavljao stvarno upravno, vojno i kulturno sjedište biskupije. Tako je novi biskupski grad Modruš obogaćen kaptolom, biskupskim dvorom, a župna crkva sv. Marka postala je katedrala. Iako je opasnost od turskih napada postajala sve veća, knez Stjepan vjeruje u budućnost i planira na području Oštarija novo gradsko naselje. Prva središnja građevina koja se tim povodom počinje graditi nova je velebna crkva u gotičkom stilu. Dio te građevine pokazuje i danas njezinu veličinu i ljepotu. Stjepana Frankopana nasljeđuje njegov sin Bernardin – vrlo obrazovan, sposoban i mudar vladar. Godine 1486. Bernardin Frankopan daje izraditi Modruški urbar – pravni akt koji je regulirao odnos između vlastelina i njihovih podanika. Izvornik, koji na žalost nije sačuvan, pisan je glagoljicom.
------Posebno teška za Modruš i cijelu Modrušku županiju bila je 1493. godina. Prije krbavske bitke na povratku s pljačkaškog pohoda po Kranjskoj i Štajerskoj turski vojskovođa Jakub – Hadum paša sa svojom vojskom opustošio je cijeli kraj osim tzv. Tržan grada. To je bio presudni trenutak za gradnju nove utvrde – Ogulin.
Osnivanje Ogulina
------Vrijeme izgradnje ogulinske utvrde nije točno utvrđeno. No, poznata je isprava Bernardina Frankopana koju je izdao u svom gradu Modrušu oko 1500-te godine kada je novosagrađenom gradu Ogulinu označio granice između Modruša i Vitunja. Dakle, prvi povijesni spomen o Ogulinu kazuje i njegovo današnje ime. Na prvoj zemljopisnoj karti Hrvatske koju je izradio isusovac Stjepan Glavač 1673. godine Ogulin se naziva Julin grad, a uz njega su ucrtana naselja Sveti Jakov i Sveti Petar. Zulum grad ili Julin grad veže se kao naziv za Ogulin povezujući ime grada uz legendu o Đuli ili Zulejki koja se zbog nesretne ljubavi sunovratila u ponor rijeke Dobre. Postoji i tumačenje da je ime utvrde, a kasnije i naselja, vezano uz potrebu da se iskrči okolna šuma kako bi se dobila veća preglednost kraja, važna za obranu grada, pa je prema tome Ogulin dobio ime zbog ogoljelosti okolnog prostora. Postoji i tumačenje da je od Ogulina prema Oštarijama uz cestu bilo mnogo lipa. Narod ih je gulio zbog dobivanja lika – pa je zbog oguljenih lipa nastalo ime grada. No, ništa od toga nije znanstveno utvrđeno. Ogulin u vrijeme Vojne krajine
------Vojna krajina u Hrvatskoj ima svoj začetak u XV. st. za kralja Matije Korvina, kad je Ugarsko-hrvatska država nastojala izgraditi obrambeni sustav protiv turske opasnosti. Krajina je u to vrijeme predstavljala područje Hrvatske na kojemu je u XVI. st. uređena obrana zamalja Habsburške monarhije od Turaka. Ogulin je već 1553. godine dospio u kraljevske ruke, a nekoliko godina kasnije postaje sjedište 13. kapetanije unutar novog obrambenog sustava tzv. Vojne krajine. Time je Ogulin dobio posadu prije Karlovca i Siska. Ogulinu je u to vrijeme bilo podložno pet utvrda: Modruš, Plaški, Svetice (Oštarije), Sveti Juraj, Tounj i Ključ. Kakvo je Ogulin imao značenje u XV. i XVI. st. vidi se iz isprava toga vremena u kojima se ogulinska utvrda zove «ključem Kranjske». Stanovnici Ogulina bili su dobri vojnici, o čemu govori podatak da ih je zbog osobne hrabrosti i požrtvovnosti u borbi s Turcima od svake rabote oslobodio Vuk II., Krsto Frankopan Tržački, koji je 3. ožujka 1622. godine izdao povelju kojom ih je za sva vremena oslobodio obveza prema knezovima Frankopanima. Vitunjska utvrda, za koju se pretpostavlja da je postojala već u XIII. st., napuštena je i gubi svoje značenje, te je prepuštena propadanju, ali je vitunjski kraj zadržao određeno vojno značenje. Godine 1639. preselio je ogulinski kapetan Gašpar Frankopan 18 vlaških obitelji na područje Vitunja, dao im zemlju i obvezu obrane ovog prolaza od turskih provala.
------U XVIII. st. dolazi do većih promjena u društveno-ekonomskom životu u Vojnoj krajini. Tako se na području Karlovačkog generalata osnivaju četiri pukovnije, od kojih je jedna u Ogulinu. Od 1746. godine krajišnici postaju redovna vojska. Ogulin postaje sjedište 3. ogulinske krajiške pješačke pukovnije, a time i štapsko mjesto. Razlog je to da je 1770. godine otvorena Glavna škola s njemačkim nastavnim jezikom za dječake i djevojčice, premda je školstvo do tada bilo u rukama crkvenih ustanova. Godine 1776. osnovana je Njemačka škola sa zadatkom obrazovanja kadrova za potrebe krajiških vlasti. Od početka XIX. st. do razvojačenja Vojne krajine školstvo u Ogulinu doživjava niz promjena.
------U to vrijeme dolazi do gradnje cestovnih prometnica koje pomažu boljem odvijanju trgovine između primorskih luka i sjeverne Hrvatske.
XIX. i XX. stoljeće
------Početkom XIX. st. dolazi do francuske okupacije ovog područja. Mirom, koji je sklopljen između Austrije i Francuske 1809. godine u Beču, ogulinsko područje pripalo je Ilirskim provincijama. Francuska uprava trajala je četiri godine. Potkraj 1813. godine Ogulin ponovno dolazi pod austrijsku upravu. Neprirodna organizacijska struktura Vojne krajine kao posebnog upravno-političkog područja u Hrvatskoj trajala je sve do sredine druge polovice XIX. st. premda su postojala stalna nastojanja Hrvatskog sabora, da se krajina pridruži Hrvatskoj i stavi pod neposrednu vlast Sabora i bana. Tek 1881. godine došlo je do razvojačenja i priključenja Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj. Završila je tako gotovo četiri stotine godina duga epopeja hrvatskog naroda da obrani cjelovitost svoje domovine, pa je i ogulinski kraj dobio poticaj za brži ekonomski razvoj.
------U drugoj polovici XIX. st. Hrvatska je vezana uz mađarski dio Austro-Ugarske. Od 1873. godine Ogulin postaje središte Ogulinsko-slunjskog okružja. Prilikom posljednje reorganizacije županije 1886. godine u Hrvatskoj i Slavoniji osnovano je osam županija. Ogulin je tada središte Modruško-riječke županije, a u sastavu joj je bilo osam upravnih kotara: Ogulin, Slunj, Vojnić, Novi Vinodolski, Sušak, Delnice, Čabar, Vrbovsko i Grad Bakar.
------Obzirom na veliki priraštaj stanovništva i skromne mogućnosti za život dolazi do iseljavanja stanovništva. Krajem XIX. st. iseljenički valovi upućuju se prema zemljama zapadne Europe i Sjedinjenim Američkim Državama. U tim uvjetima dolazi do propadanja seoskih kućnih zadruga i njihova pretvaranja u pojedinačne seoske posjede. Glavna industrijska djelatnost temelji se na iskorištavanju šumskog bogatstva. Izgradnja željezničke pruge Zagreb – Rijeka (1873. godine) pomogla je u to vrijeme zaostalom i zapuštenom Ogulinu u bržem razvoju obrta i trgovine.
------Nakon Prvog svjetskog rata u novonastaloj Kraljevini SHS, ukinute su u Hrvatskoj i Slavoniji županije i osnovane oblasti, pa je područje nekadašnje Modruško-riječke potpalo pod Krajiško-primorsku oblast sa sjedištem u Karlovcu. Godine 1929. država koja je dobila ime Kraljevina Jugoslavija razdijeljena je u devet banovina. Ovom upravnom podijelom, Krajiško-primorska oblast ušla je u sklop Savske banovine. U vrijene Nezavisne Države Hrvatske postojala je Velika župa Modruš (1941. –1946.), sa sjedištem u Ogulinu. Nakon Drugog svjetskog rata od 1945. – 1990. godine Hrvaska je bila u sklopu FNRJ, odnosno SFRJ. Ogulin je u tom razdoblju bio kotar, a nakon toga općina. Godine 1990. došlo je do prvih demokratskih izbora, konstituiranja novog Sabora, donošenja novog Ustava Hrvatske, kojim je određeno upravno-pravno ustrojstvo hrvatske države. Time je ostvarena devetstoljetna težnja hrvatskog naroda za potpunim suverenitetom i slobodom. Narod ovoga kraja dao je veliki doprinos u Domovinskom ratu, braneći svoju Hrvatsku, ponosno i vjerno kao i njegovi preci u prošlosti.
IZVOR INFORMACIJA: www.tz-grada-ogulina.hr
 |
RSS Komentara
