Prvi ogulinski internet portal i besplatne novine ogulinskog kraja

U ovom studenom tjednu, kad se temperatura spušta i do -15, kad je najpametnije ostati u toplini doma, jedna vijest, odnosno trakavica koja se po našim medijima rasteže već dulje vrijeme, posebno me naljutila. Radi se o Đakovštini d.d., mlinarskoj proizvodnji i lopovštini u njoj i oko nje. Vijest da su silosi ispražnjeni, da pšenice nema, nema ni novca za nju, nestalo i žito i pare!!! I nitko to nije primijetio! Što je radila Uprava, njezin predsjednik, Nadzorni odbor... 

Da je koji zaposlenik uzeo vrećicu od 5 kg brašna i revni portir to primijetio i prijavio ga, sigurno bi dobio otkaz i bio obješen na stup srama, pokazan kao štetočina koja Đakovštinu dovodi do propasti. Već vidim skup radnika, predsjednika uprave koji objašnjava da bi takvom pojavom poduzeće moglo doći u teškoće, što bi se dogodilo da još nekoliko vas to  isto učini. Snuždeni krivac tupo gleda pred sebe, osramoćen i ponižen, na rubu suza, pokušava objasniti da je to za kruh, da ima kod kuće četvero djece i staru majku, plaću nije dobio već tri mjeseca, da bi to platio čim stignu prvi novci. Nemilosrdni upravitelj upire prstom u njega, to je to, ovako malo po malo, vrećica po vrećica, i ode nam mlin na bubanj! Nećemo to dozvoliti, moramo biti nemilosrdni prema onima koji potkradaju naše poduzeće, to moramo sasjeći u korijenu!!

Ma budi Bog s nama, kakvi radnici i kakve vrećice, to su trice i kučice, radnici su, zajedno sa seljacima i stvorili tu moćnu tvrtku, ako je koji i ponio kući koju kilu brašna, to je  ništa u odnosu na ono što svaku  godinu unište samo miševi. Tvrtku su do stečaja doveli krupni štakori, glodavci koji su i cijelu Hrvatsku temeljito oglodali i doveli je u sličnu situaciju kao i rečenu mlinarsku tvrtku. Ne radi se tu o nekoliko vrećica brašna ili prikolica pšenice, radi se o cijelim vlakovima i konvojima kamiona, radi se o puno većim i jačim igračima, za koje se bojim da će opet izbjeći ruku pravde, kao i mnogi do sada. Seljaci čija je pšenica bila u silosima na čuvanju, kao i oni koji su je silosu „prodali“(novce naravno nisu dobili), zajedno sa državnim robnim zalihama, sve jednostavno nestalo, isparilo!!! Seljaci kreću traktorima na cestu, blokada tvrtke, prometnica, maltretiranje nevinih vozača i građana, televizija koja snima očajne ljude...Sve već viđeno bezbroj puta, na kraju će država uskočiti sa nekakvim novcima, smiriti seljake, obećati pa ne ispuniti, opet će nasmijani Čobanković  sretan obavijestiti  hrvatsku javnost da je riješen još jedan od gorućih problema, a on kao dežurni vatrogasac, stiže na vrijeme i spašava stvar.

Ovo je samo moje viđenje, koje naravno ne mora biti potpuno i u detaljima točno, ali otprilike, to je to. I sada se postavlja ključno pitanje- što će uraditi policija i državno odvjetništvo, hoće li se utvrditi kuda je isparila tolika pšenica, gdje su završile  državne robne rezerve i postoje li one više, gdje je pšenica koja je bila na čuvanju u silosima, a vlasnici su joj kooperanti i seljaci iz Đakova i okoline?

Bojim se da će sve završiti frazom “istraga je u tijeku, o rezultatima ćemo vas naknadno izvijestiti“ , odnosno, tresla se brda, rodio se miš. Đakovštinu d.d. preuzet će neka nova mlinarska tvrtka, dio radnika će biti zbrinut kroz isplate ili mirovine, dio će nastaviti raditi za novoga  gazdu. Bojim se da i cijela Hrvatska na sličan način ne postane d.d.,jer  da se napravi jedna detaljna inventura, bilo bi slično kao u Đakovštini.

U trenutku dok nastaje ovaj tekst, još nisu do kraj poznati ni izlazni, a kamo li izborni rezultati. No, po izlaznim anketama, nesumnjivi je pobjednik Ivo Josipović. Po meni, to je  pobjeda demokratske, europske Hrvatske nad balkanskom, korumpiranom i nemoralnom Hrvatskom.

Da bi mogli jasnije vidjeti i sagledati što nam donosi 2010., moramo se osvrnuti na 2009. i vidjeti čemu smo se nadali i kako smo prošli. Uz uobičajene čestitke za zdravlje i sreću, još na dočeku 2009. u susjednom Saborskom dogodio se tragičan incident, kad je nastradao susjed i prijatelj poznatog  općinskog načelnika i šamana Luke Hodaka. Neki su već tada najavljivali da je to loš predznak, ali su svi vjerovali da se radi o posljedicama konzumiranja bunike. Načelnik je smijenjen sa svih funkcija, i umjesto da odgovara za taj slučaj, sad nas pozdravlja iz Brazila. Tamo se vjerovatno nalazi na studijskom putovanju, izučava nove biljne vrste i njihovo djelovanje na psihu.

Nakon tako crnog početka, tokom cijele godine nastavljen je niz tragedija, nasilja, ubojstava, pljački, nesreća... Potkraj godine, također u susjednom Generalskom Stolu, višegodišnje susjedsko neslaganje završilo  je ubojstvom. Čini se da postajemo sve agresivniji, spuštaju se kriteriji za upotrebu oružja, sve lakše i brže se puca, a posljedice su sve tragičnije. Dobna granica počinitelja sve je niža i to postaje ozbiljan društveni problem. Čini mi se da je zakonodavstvo malo zakazalo, jer se i za najteže delikte izriču, po mom mišljenju, preblage kazne. Imam utisak da se previše pozornosti daje okolnostima, neosuđivanosti,mladosti, mogućnosti da će se delikvent popraviti...Jedino se žrtvama ne daje druga mogućnost. Oni u pravilu moraju nastradati da bi država mogla poduzeti mjere jer društvo premalo pažnje posvećuje prevenciji. Ne postoji strah od drakonskih kazni i to kao da potiče ljude na nasilje, naročito mlade.Sve su češći slučajevi brutalnog premlaćivanja, ponekad bez ikakvog razloga.

Sumnjivih radnji bilo je i na političkoj sceni. Nakon lokalnih izbora, Ivo Sanader dao je petama „malo vitra“, vruću premijersku stolicu prepustio je svojoj zamjenici Jadranki Kosor. Iako joj  ni sam nisam previše vjerovao, iznenađujuće se dobro snašla, zemlju je sa ruba financijskog kolapsa uspješno dovela do mirnijih voda.  Iako nad Hrvatskom i dalje kao mač visi opasnost od financijskog kolapsa, Vlada i dalje bježi od MMF-a, jer to bi značilo kraj iluzija o monetarnoj i financijskoj samostalnosti, značilo bi i rezanje nekih financijskih prava. Kad bi bilo političke volje i ljudske hrabrosti, te bi pomake sami učinili, bez pritisaka vjerovnika. Kako je Vlada koalicijska,  u njoj postoje različiti interesi i  to osvješćivanje i dovođenje stvari oko prava u neku normalnu razinu se odgađa. Ma koliko mi bježali od MMF-a, bojim se da ovu godinu nećemo moći bez njihovih intervencija, jer na naplatu dolaze posljedice neracionalnog trošenja, koje traje već dugi niz godina. Afere koje su krenule iz javnih poduzeća, cijelu godinu pomalo pune pritvor u Remetincu, pa je ovu Novu godinu tamo dočekao respektabilan  broj menadžera, direktora, predsjednika uprava...Nadam se da će istražna i pravosudna tijela svoj posao odraditi kvalitetno i ovo veselo društvo primjerno kazniti i tako poslati poruku da se krasti i „muljati“ne smije, da se za to ide u zatvor. Ni na fakultetima nije bilo dosadno, i oni su dobili zasluženu medijsku ali i sudsku pozornost. Sigurno je da kažnjeni neće biti svi, neće ih biti ni manji dio koji bi trebali  odgovarati, ali i ovo je bio pozitivan pomak. 

Druga velika rak rana Hrvatske je korupcija. Iako svi o njoj pričaju, u predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore čuli smo prijetnje da će je sasjeći u korijenu, uništiti, obezglaviti. Nekako mi se čini da se to baš i neće dogoditi. Naročito kad joj zaprijeti kandidat Milan Bandić, za kojim se vuku repovi upravo takvih afera. Slično je  prijetio i Ivo Sanader, ali se nekako ne sjećam da je palo puno žrtava njegovih antikorupcijskih akcija. Zemlju su zabavljale i afere oko bjegunaca u Bosnu i Hercegovinu, gdje su se osuđeni ili osumnjičeni za kaznena djela, sklanjali kao u obećanu zemlju. Zanimljivo je da su svi imali dvojno državljanstvo. Napraviš zločin ili neku nepodopštinu kod njih ili kod nas, daš petama „malo vitra“ i dalje spokojno živiš kao slobodan, pošten građanin.Tek sada postoje neke naznake da bi moglo doći do međusobnog izručivanja. Izgleda mi da su ljudi koji su zakone donosili bili svjesni ovih nedostataka, ali su zbog vlastite „umočenosti“ u brojne malverzacije ostavili ovu mogućnost kao rezervno rješenje. Nabrajati zločine ili druge delikte ne bi imalo previše smisla, toga je u prošloj godini bilo previše.

Da se okrenemo onome što je pred nama, što nas očekuje u 2010. U Novogodišnjim čestitkama  prevladavaju želje za dobrim zdravljem i zadržavanje radnog mjesta, redovite isplate plaća i mirovina... Politika se nada završetku pregovora sa EU, približavanje ulasku u punopravno članstvo. Što se tiče nas, običnih smrtnika, mi ostajemo skromni, sa obadvije noge na zemlji, svjesni da će godina vjerovatno biti teža od prošle jer  očekuju se daljnja zatvaranja poduzeća, pritisak na Zavod za zapošljavanje, bit će potrebna veća socijalna davanja, ukinuti su besplatni udžbenici, besplatni učenički domovi, besplatan prijevoz u školu, povećan je PDV, slijede poskupljenja plina, struje...A potrošeni krediti su došli na naplatu. I u predizbornoj kampanji predsjednički kandidati su nešto govorili o tome. Iako obećavaju ono za što i nisu nadležni, ružičastim bojama farbaju nam svijetlu budućnost.

Mislim da više ni sami ne vjeruju u to što obećavaju. Moje jedino nadanje je da nam u 2010. ne bude gore nego u prošloj, a ako bude bolje, to rado potpisujem!

Svim čitateljima zdravlje i osobnu sreću u 2010. godini želi Vaš Mićo Zatezalo

Dugo je potrajala ova jesen, uskoro nam dolazi  sv. Nikola,a prave zime još nema. Stariji stanovnici zabrinuto obilaze usoljenu svinjetinu i mole Boga da zapuše bura, ali jesen nevoljko uzmiče. Tek za vikend najavljuju malo zahlađenja i snijega, tek toliko da nas podsjeti u kojem  smo godišnjem dobu.