|
U ovom studenom tjednu, kad se temperatura spušta i do -15, kad je najpametnije ostati u toplini doma, jedna vijest, odnosno trakavica koja se po našim medijima rasteže već dulje vrijeme, posebno me naljutila. Radi se o Đakovštini d.d., mlinarskoj proizvodnji i lopovštini u njoj i oko nje. Vijest da su silosi ispražnjeni, da pšenice nema, nema ni novca za nju, nestalo i žito i pare!!! I nitko to nije primijetio! Što je radila Uprava, njezin predsjednik, Nadzorni odbor...
Da je koji zaposlenik uzeo vrećicu od 5 kg brašna i revni portir to primijetio i prijavio ga, sigurno bi dobio otkaz i bio obješen na stup srama, pokazan kao štetočina koja Đakovštinu dovodi do propasti. Već vidim skup radnika, predsjednika uprave koji objašnjava da bi takvom pojavom poduzeće moglo doći u teškoće, što bi se dogodilo da još nekoliko vas to isto učini. Snuždeni krivac tupo gleda pred sebe, osramoćen i ponižen, na rubu suza, pokušava objasniti da je to za kruh, da ima kod kuće četvero djece i staru majku, plaću nije dobio već tri mjeseca, da bi to platio čim stignu prvi novci. Nemilosrdni upravitelj upire prstom u njega, to je to, ovako malo po malo, vrećica po vrećica, i ode nam mlin na bubanj! Nećemo to dozvoliti, moramo biti nemilosrdni prema onima koji potkradaju naše poduzeće, to moramo sasjeći u korijenu!!
Ma budi Bog s nama, kakvi radnici i kakve vrećice, to su trice i kučice, radnici su, zajedno sa seljacima i stvorili tu moćnu tvrtku, ako je koji i ponio kući koju kilu brašna, to je ništa u odnosu na ono što svaku godinu unište samo miševi. Tvrtku su do stečaja doveli krupni štakori, glodavci koji su i cijelu Hrvatsku temeljito oglodali i doveli je u sličnu situaciju kao i rečenu mlinarsku tvrtku. Ne radi se tu o nekoliko vrećica brašna ili prikolica pšenice, radi se o cijelim vlakovima i konvojima kamiona, radi se o puno većim i jačim igračima, za koje se bojim da će opet izbjeći ruku pravde, kao i mnogi do sada. Seljaci čija je pšenica bila u silosima na čuvanju, kao i oni koji su je silosu „prodali“(novce naravno nisu dobili), zajedno sa državnim robnim zalihama, sve jednostavno nestalo, isparilo!!! Seljaci kreću traktorima na cestu, blokada tvrtke, prometnica, maltretiranje nevinih vozača i građana, televizija koja snima očajne ljude...Sve već viđeno bezbroj puta, na kraju će država uskočiti sa nekakvim novcima, smiriti seljake, obećati pa ne ispuniti, opet će nasmijani Čobanković sretan obavijestiti hrvatsku javnost da je riješen još jedan od gorućih problema, a on kao dežurni vatrogasac, stiže na vrijeme i spašava stvar.
Ovo je samo moje viđenje, koje naravno ne mora biti potpuno i u detaljima točno, ali otprilike, to je to. I sada se postavlja ključno pitanje- što će uraditi policija i državno odvjetništvo, hoće li se utvrditi kuda je isparila tolika pšenica, gdje su završile državne robne rezerve i postoje li one više, gdje je pšenica koja je bila na čuvanju u silosima, a vlasnici su joj kooperanti i seljaci iz Đakova i okoline?
Bojim se da će sve završiti frazom “istraga je u tijeku, o rezultatima ćemo vas naknadno izvijestiti“ , odnosno, tresla se brda, rodio se miš. Đakovštinu d.d. preuzet će neka nova mlinarska tvrtka, dio radnika će biti zbrinut kroz isplate ili mirovine, dio će nastaviti raditi za novoga gazdu. Bojim se da i cijela Hrvatska na sličan način ne postane d.d.,jer da se napravi jedna detaljna inventura, bilo bi slično kao u Đakovštini. |
