Tanja : Dobro jutro a slavljenicima sretan rodjendan
Zetor :
Tanja : Laku noc
Zetor :
Zetor :
Tanja : tu smo ! Sta ima kod tebe ?
markica : alo ljudi sta ima di ste
Morate biti registrirani da bi mogli razgovarati na chatu!
100 000 hrvatskih građana živi u bijedi
Neven Rajak
Ponedjeljak, 17 Studeni 2008
Kada u prosincu počne isplata državne socijalne pomoći, od 1. studenoga
utemeljena na cenzusu od 500 kuna, samac će umjesto dosadašnjih 400
kuna mjesečno primati 500; potpuno radno nesposoban samac primit će 750
kuna; odrasla osoba koja živi u obitelji 400 kuna; trudnica 650;
djetetu do sedam godina namijenjeno je 400 kuna, a onome od sedam do 15
godina 450 kuna mjesečno.
Novi cenzus viši za 100 kuna od
dosadašnjega, prvi put povećan nakon sedam godina, doslovce je određen
proizvoljno, neutemeljen na ičemu što bi korespondiralo s elementarnim
troškovima života u Hrvatskoj.
Koliko će tih 25 posto više socijalne pomoći značiti
građanima koji žive u bijedi, nije teško zaključiti – gotovo ništa kad
kruh košta sedam, osam i više kuna, a litre mlijeka nama za manje od
bar pet kuna, piše Novi list
Četveročlanoj obitelji – roditeljima s dvoje zdrave osnovnoškolske djece – novi će cenzus egzistenciju osigurati s 1.700 kuna mjesečne državne crkavice. Ta će obitelj doduše dobiti i dječji doplatak od 600 kuna pa će njihov ukupni mjesečni prihod iznositi 2.300 kuna.
Može li se od toga preživjeti, kada je po izračunu sindikata,
četveročlanoj radničkoj obitelji za temeljne životne potrebe ovog
listopada trebalo 6.244 kune? Ne može. I ne treba tu drugih riječi,
možda samo to da državna socijalna birokracija, pa i sama Vlada,
definira da je socijalna pomoć – tzv. stalna pomoć – namijenjena 'za
osiguranje podmirenja najosnovnijih životnih potreba – pri tome se
obično smatra prehrana, te druge najosnovnije osobne potrebe'.
Posljednja
ažurirana statistika Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi,
zaključena 30. rujna, svjedoči da od socijalne pomoći živi 94.279 građana – 21.982 samca i 21.120 obitelji, i to su ljudi bez ikakvih drugih prihoda ili oni čiji su mjesečni prihodi manji od 400, odnosno sada 500 kuna pa im u tom slučaju država isplaćuje razliku do 500 kuna.
Diktirajući prava u socijalnoj skrbi, nerealni socijalni cenzus
novčanu pripomoć države istodobno nedostupnom čini svakome čiji
mjesečni prihodi, izuzev dječjeg doplatka, prelaze 500 kuna.
Zato možemo reći da u Hrvatskoj imamo službeno evidentirane
socijalno ugrožene građane koji preživljavaju od državne pripomoći, ali
i mnoge tisuće onih koji su također teško egzistencijalno ugroženi, ali
na nikakvu novčanu pomoć – izuzev na neizravnu po socijalnim programima
lokalnih zajednica – prava nemaju.
Dnevno smo, pogotovo u gradovima, svjedoci toga crnog mozaika –
dnevno susrećemo ljude koji obilaze kontejnere za smeće skupljajući sve
što se iole korisnog iz njih pokupiti dade. Isto tako, moramo biti
svjesni da od službeno socijalno ugroženih mnogi rade na crno i tako
lakše povezuju kraj s krajem.
Kada se spomenute socijalne brojke, ali jednako tako i one
nedokučive socijale izvan sustava, osvijetle sudbinama konkretnih
ljudi, onda to po prilici otkriva lepezu bijede kakvu smo ovih dana
mogli upoznati među korisnicima riječke pučke kuhinje.
A
tu kuhinju, jedan njezin dnevni obrok, uključujući i kuhinju sestara
milosrdnica, koristi oko 760 građana, dakle svaki dvjestoti Riječanin. Andrija Zobić,
samac je koji živi od 400, a ubuduće od 500 kuna socijalne pomoći i
dnevnog obroka riječke pučke kuhinje. Doslovno tuđom krivnjom
Zobić je postao socijala – zbog propasti građevinske tvrtke Jadran
u kojoj je radio, s 37 godina staža ostao je bez posla. 'Nisam uspio
doći do penzije, ali uskoro, kad navršim 65 godina riješit će se i moja
penzija – tako su mi obećali', kaže Zobić smješten u nužnome
smještaju grada Rijeke. Ironija je htjela da sobu od 14 kvadrata dobije
baš u jednoj od baraka poduzeća u kojem je odradio radni vijek.
'Riječanka sam, imam 71 godinu, ali ime vam ne mogu reći jer me je sram što sam u pučkoj kuhinji. Penzija mi je 1.400 kuna, ali mi od penzije za stanarinu uzimaju ovrhu do 990 kuna. To je zato jer mi je umro muž, ostavivši dugove koje nisam mogla vraćati.
S ostatkom penzije ne mogu preživjeti i zato sam u pučkoj kuhinji,
druga je priča koju smo čuli. Treća, ona Alija Mamutija, Riječanina od
1980. godine, je najstrašnija. S obitelji – dvoje unuka i od karcinoma
teško bolesnim sinom i zato vezanim za krevet – živi u baraci na Pehlinu. Prihod im je socijalni – 1.100 kuna mjesečno plus dječji doplatak, pa je zato i on u pučkoj kuhinji.
'Živimo u očajnim uvjetima. Grozno nam je, nemamo ni grijanje, ni
kupaonicu, WC nam je izvan barake, ali najteže mi je zbog sina koji ima
tumor jetre. Operiran je, pa je neko vrijeme bio smješten u domu
Kantrida, no premlad je za dom umirovljenika. Ima 21 godinu i sve mu je
gore.
Bolje bi za njega bilo da ga imamo gdje smjestiti, jer doma mu ne
mogu pružiti što mu treba. Strašno mi je gledati moje dijete kako pati,
kaže nam od gladi iscrpljeni Mamuti.
'Povećanjem osnovice podignut će se razina svih davanja u
socijalnoj skrbi. Njezino određivanje nije vezano uz praćenje troškova
života, prosječnu plaću, najnižu mirovinu ili neku drugu odgovarajuću
veličinu koja bi uvjetovala kontinuiranu promjenu visine osnovice',
poručuju iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Dodaju doduše da će sukladno praćenju povećanja troškova života,
eventualno daljnje usklađivanje osnovice kao i ulaganje u razvoj
socijalne skrbi biti planirano u skladu s makroekonomskom politikom.
Vidjet ćemo što će od toga biti – jer ne zaboravimo da je osnovica
zadnji put korigirana prije sedam godina.
(tportal.hr)
Komentari (1)
... napisao mico,
Studeni 17, 2008
I to je nasa stvarnost.Nazalost,previse nasih građana zivi u ovakvim uvjetima,a pitanje je hoće li biti i gore,ako dođe do recesije ,sto je izgledno,bit ce i manje novca za socijalu,a onda neka Bog pomogne ovoj skupini
Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.