Izbori su, hvala Bogu, iza nas, svatko je prošao kako je prošao i kako sam zadnji put rekao; moji problemi su ostali. Kad sam već spomenuo izbore, moram reći da me osobno fascinira činjenica što su sve neki ljudi spremni učiniti da dobiju svoju poziciju u vlasti. Razumljiva mi je ona stara narodna poslovica koja kaže „vlast ja slast“, ali je li ona vrijedna ljudskog obraza? Je li vijećničko mjesto ili neka druga politička funkcija doista vrijedna međuljudskih odnosa, prijateljstva, kulturnog ponašanja….? Ja doista smatram da nije, smatram da ne treba svoje bogatstvo, status i ugled graditi na tuđoj muci. Političari trebaju služiti narodu, a ne narod političarima. Političar bi trebao biti sluga građanima, a ne obrnuto.
Mnogi su si političari dali za pravo komentirati naš rad, neki su to čak učinili javno, na što sam bio prisiljen javno i odgovoriti. Žao mi je ako sam zbog toga nekog osobno povrijedio i ovim putem se zbog toga ispričavam. Mnogi neće ili ne žele razumjeti da smo svi mi jednaki i imamo jednaka prava, ne možete nekom iz čista mira opaliti šamar i očekivati da će vas on nakon toga poljubiti. Želim se obratiti i nekim komentatorima koji se čude zašto brišemo komentare u kojima se prozivaju ljudi koji rade i pišu na portalu. Brišu se iz jednog jedinog razloga a to je što nitko, apsolutno nitko neće dozvoliti da ga se vrijeđa u vlastitoj kući, i to pod maskom anonimnosti. Ove retke pišem ja, i svi koji čitaju znaju tko ih je napisao, znaju tko iza njih stoji, kao što i ja znam da moram za njih snositi posljedice. Ja sam na to spreman, a kada bilo tko od vas koji pljujete po drugima anonimno bude spreman snositi posljedice za napisano, ja ću drage volje odgovoriti na sva vaša pitanja, na portalu, na radiju, u novinama… po vašoj želji. Osobno se trudim biti korektan i za razliku od ljudi koji prozivaju moj rad, ja sam se udostojao prije svog javnog odgovora dotične telefonom prethodno obavijestiti o istom. Još jednom se ispričavam ako se netko našao osobno uvrijeđen, zbog toga mi je jako žao, ali i ubuduće ću jednako reagirati na svaku neosnovanu optužbu.
Ove je godine prvi put u Ogulinu održana Maturijada, što osobno smatram da je izuzetno dobro, jer time će se izbjeći eventualne nesreće, koje se znaju dogoditi kad se maturanti napiju i vrludaju po raznim dijelovima grada. Tako su prošle godine neki čak završili i u Đuli. Pred nekoliko godina sam i sam bio maturant pa mogu reći da razumijem njihovo veselje povodom završetka srednje škole. Isto tako mogu reći, da sam prije nekoliko godina znao što me čega nakon mature, sigurno se ne bih tako jako veselio. Kada završi srednja škola problemi onda tek počinju, nažalost toga nitko od nas nije svjestan dok se to ne dogodi. Oni koji odlaze na fakultete, njima je malo lakše jer imaju još neko vrijeme da se malo pripreme i osiguraju si bolji položaj u budućnosti. Oni koji poslije srednje škole odluče ići raditi odmah će shvatiti da nije bilo previše razloga za veselje zbog završetka škole. Znam znam, sad opet ispadam pesimističan, ali ja ipak smatram da sam samo realan, jer doista ne znam gdje će se svi ti mladi ljudi zaposliti, naročito u svojoj struci. Frizeri, hotelijeri, elektrotehničari mehaničari, tehničari za računalstvo, trgovci,ekonomisti itd….. od svakih ima najmanje 20 maturanata. Kod nas u Ogulinu situacija je trenutno takva da će ih pola ostati sjediti kod kuće, a druga polovina otići će konobariti u neke od brojnih kafića u našem gradu, kojih je svake godine sve više. Da ne ispadne da su za sve krivi samo stariji, koji bi nama mlađima trebali osigurati radna mjesta i budućnost, moram reći da je i kod mladih problem što dosta njih ne želi raditi poslove od kojih su nekada ljudi sasvim pristojno živjeli. Svima je nekako postalo ispod časti baviti se poljoprivredom, saditi zelje, kopati krumpir, saditi voćke, uzgajati svinje i goveda… Za sve ove poslove država nam ako se samo malo potrudimo informirati, daje poprilične poticaje sredstva. Zašto je danas postalo sramotno biti poljoprivrednik? Slažem se da je posla relativno malo, ali isto tako mislim da za onoga tko želi raditi posao se uvijek nađe. Moramo samo prihvatiti činjenicu da ne možemo svi raditi u državnim firmama, ne možemo svi biti u uredima netko mora zaprljati ruke tintom, a netko sa zemljom. Mislim da je ipak važniji onaj koji ruke prlja zemljom jer i onaj koji ih prlja tintom na kraju jede plodove zemlje, vrijeme je da to svi shvatimo.
Vremenska prognoza
Stanje na cestama 
HEP-info 
