1870. do 1873. Nikola Tesla pohađa realnu gimnaziju u
Rakovcu, danas dio Karlovca gdje maturira. Nakon odlaska iz Karlovca godinu
dana pauzira jer se razbolio od kolere i radi malo i u knjižnici. Otac ga
nagovara da studira teologiju da bi, kao jedini sin, mogao nastaviti njegovim
putem – svećeničkim pozivom - teologija. Međutim Nikola Tesla odbija odlazak na
teološko školovanje što za njegova oca predstavlja veliki problem. Ali Milutin
Tesla, vidjevši kako Tesla loše izgleda u bolesti obeća Tesli da će ga poslati
na školovanje na najugledniju instituciju samo neka ozdravi. Tesla je devet
mjeseci bio gotovo nepomično prikovan za krevet. Smrt mu je prijetila svakog
časa. Tesla se bolesti sjeća, u razgovorima s njegovim biografima, na taj način
što je tada tata Milutin prihvatio njegove želje da se školuje na tehničkim
školama. Tesla priča: „ Još i danas pamtim kako je bio blijed dok me je
pokušavao obradovati. „Možda bih – rekao sam mu – mogao ozdraviti kad bi mi ti
dopustio da studiram tehniku.“ „Ići ćeš u najbolju tehničku ustanovu na
svijetu“ svečano je odgovorio, i ja sam znao da on to zaista misli. Težak kamen
pao mi je sa srca …“ (Moji pronalasci strana 37.) Tesla je liječenje od kolere
proveo i kod ujaka Tome Mandića, u Tomingaju.
Sve što je radio Tesla je radio planski. Tako je čvrsto odlučio da mora
u Gratzu uspjeti i da ne smije sebe i svoje roditelje iznevjeriti. Sam si je
zadao da uz tehniku treba naučiti još koji jezik i to tako da se može koristiti
i knjigama. Odlučio je da će iznenaditi roditelje sa svojim uspjehom. Prvu
godinu bio je odličan. Radio je do kasno u noći i na kraju bio najbolji u
svojoj generaciji. Sav sretan vratio se kući očekujući veselje tate i mame i
sestara, ali otac te njegove uspjehe nije shvatio tako. Tesla je bio razočaran
na reakciju svoga tate ali sve do nakon njegove smrti. Nakon tatine smrti u
kući je našao mnoštvo pisama profesora iz Gratza koji nagovaraju tatu da ga
više ne šalje u školu jer će izgubiti zdravlje zbog stalnog učenja. Znano je da
Tesla drugu godinu školovanja u Gratzu upisuje uvjetno, odnosno nije dobio
stipendiju, a školarinu nije mogao platiti. Uspjeh iz prve godine povezala ga
je sa profesorima Poeschl i Alle. Tesla u svojim raspravama i razgovorima zna
spomenuti Alla kao najboljeg predavača i predavača s kojim je znao i po dva
sata pričati nakon predavanja. O Poeschl
– u zna kazati da je profesor koji je glavni krivac što je patentirao
indukcijski motor i što se bavio strojevima izmjenične struje. Tako je na jedno
predavanje (ili na vježbama) Tesla je tada vidio po prvi puta Grammov stroj
(motor-generator istosmjerne struje). To je stroj koji je mogao raditi i kao
motor i kao generator, ali nedostatak mu je bio taj što je na komutatoru stroj
jako iskrio i trošio četkice.
Tesla je svom
profesoru jednostavno rekao da bi možda rad s motorom bio moguć i bez tih
četkica – misleći da se izbjegne trošenje četkica i veliko iskrenje. Tada mu je
profesor Poeschl odgovorio: „Gospodin
Tesla će možda učiniti velike stvari, ali je sigurno da ovo neće unaprijediti.
To bi bilo isto što i obrnuti jednu silu, poput gravitacijske, u rotacijsku. To
je perpetuum mobile, nemoguća ideja.“
Tesla se u tom trenutku osjećao povrijeđenim i poniženim,
ali čvrsta uvjerenja da mora uraditi motor bez komutatora. Taj komentar je donio do toga da je Tesla počeo kartati u
Mariboru (gdje je radio po preporuci prof. Poeschl), negdje kažu i piti i provoditi se i od siječnja mjeseca 1878.
Tesla više nije student Politehnike u Gratzu. Ali u nekim materijalima (Ćiril
Petešić GENIJ S NAŠEG KAMENA ) kaže da je Tesla bio nezaposlen u Mariboru i čak
protjeran u mjesto stalnog boravka – Gospić.
U literaturi se kaže da se Tesla potpuno odao kocki i
kartanju i lijepom životu, a dugovi su mu bili sve veći i veći. Kad je uspio Tesla
vratiti sve dugove(za jedno svoje odijelo), a novce zaraditi kockajući i od
pomoći svoga ujaka, vraća se poražen kući u Gospić. Takav je povratak Teslina
tatu jako ražalosti i on je kratko nakon Teslina povratka umro - 29. travnja
1879. godine. Tada se Tesla zapošljava u gospićkoj realci, ali jako kratko.
Nije mogao biti neko duže vrijeme na jednom mjestu i mama mu dozvoljava da ode
na daljnje školovanje 1880.i to u Prag na daljnje usavršavanje svoga znanja i
školovanje ali bez ikakve potpore.